Gluten free trend

Bezglutenski trend i celijakija

 
Odnosno, na koji način celijakičarima može naštetiti bezglutenski trend?
 
 
Zamislite situaciju:
nalazite se u restoranu i osoba za stolom do vas objašnjava konobaru da ima "strašnu alergiju" na gluten. I da će na mjestu pasti mrtva ako pojede i trunku glutena. Vi, naravno, imate celijakiju i baš vas zanima da li je osoba "fejker" ili ima stvaran problem i, a kako drugačije, sa zanimanjem prisluškujete razgovor. Konobar ozbiljno shvaća problem te posvećeno i profesionalno savjetuje osobu što je od navedenih jela sigrno i bez glutena i objašnjava princip duple kuhinje i nemogućnost križne kontaminacije glutenom. Već kod teme kontaminacije, "strašno alergična" osoba do vas počinje tupo zuriti u konobara i to vam bude sumnjivo, ali odlučite joj dati šansu.
Da bi sve bilo uvjerljivije, pretvarajmo se da smo negdje u Hrvatskoj i da kod nas zaista postoji takav restoran koji, npr. ima duplu kuhinju, jednu za ne samo celijakičare, već i sve alergičare, a jednu standardnu.
 
Osoba se dugo premišlja što da naruči i čini se, razumno, naručuje ono što je zaista bez glutena. Vi mislite, sve je ok, ovaj puta nije gluten-free trendseter u pitanju i nastavite uživati u svojim bezglutenskim obroku pripremljenom u sigurnoj bezglutenskoj kuhinji (ne bi li to bilo divno?).
Dolazi vrijeme za desert i spomenuta osoba je sada malo manje "strašno alergična" i poželjela je baš neki desert u kojem ima malo brašna; dvije žlice u cijelom kolaču. Konobar je uvjerava da je taj desert sa glutenom i da nije siguran, ali osoba je zapela i naručuje upravo to što, navodno, ne bi smjela. Ne želi panna cottu, sladoled bez glutena sa voćem niti išta drugo što restoran sam priprema upravo za ovakve goste uz komentar "ma to malo brašna me neće ubiti".
Konobaru ostaje upitnik iznad glave i zaključak da se radi o neozbiljnom bezglutenskom gostu koji ne zna što hoće. I zapravo ostaje pitanje: tko je tu lud?
Čemu gradnja skupe posebne kuhinje, odvojenog prostora, edukacije osoblja, kupnja posebnih kuhinjskih uređaja, nabavljanje skupih namirnica, ako bezglutenski gosti, sudeći po ovakvom ponašanju, zapravo, ispadaju neozbiljni? Malo im smeta gluten, malo ne.
Kako da onda nas, uz ovakve rušitelje naših kriterija, koji zaista imamo ozbiljan problem, itko više shvaća ozbiljno?
Sve to može rezultirati time da ugostitelji,  (ili bilo tko drugi tko nam priprema hranu),malo "olabave" pravila dekontaminacije i ups, ako i pobjegne malo brašna ili krušnih mrvica," pa dobro sad, čemu drama". Očito ta celijkLija nija tako strašna kako neki kažu, ne? A to je upravo ta stavka gdje nas, možda i nesvjesno, ali mnogi iz nemara, ugrožavaju neodgovorni "followeri" bezglutenskog  trenda.
 
 
Bezglutenska histerija još drma
 
Euforija oko širenja bezglutenskog trenda nama celijakičarima je u početku bila zabavna; nadali smo se da ćemo konačno izići iz anonimnosti, da će se u okolini proširiti glas i svjesnost o bezglutenskoj dijeti, da će se povećati broj proizvođača takvih proizvoda, a samim time i izbor artikala, početi otvarati sigurni restorani gdje ćemo, konačno, kao i sav ostali "normalan" svijet, moći ručati.
Ali, desilo se ono na što su nas mudri glasovi otpočetka upozoravali; omasovljenje medicinske bezglutenske dijete celijakičarima neće donijeti puno toga dobroga, govorili su.
Desilo se to da su nas pregazili bezglutenski trendseteri koji su polovično ili pogrešno informirani, a motivi prelaska na bezglutensku dijetu su prilično čudni; da bi skinuli nakupljene kilograme, osjećali se "lakše", (što god to značilo), ili bili u trendu. Na našu veliku žalost, oni su našu dijetu, jedino što nas održava zdravima, izbanalizirali i pogrešno i opasno pojednostavili – onako kako to njima odgovara. Ništa to ne bi bio problem kada se trendseteri ne bi lažno predstavljali kao ozbiljno bolesni, (pa čak niti taj korak ne nanosi direktno nikome štetu), već to što sami sebe pobijaju površnim sprovođenjem dijete.
Tako se stječe pogrešan dojam da postoje dvije vrste bezglutenske dijete i dvostrukih standarda za ljude koji su u trendu i osviješteni, ("cool bezglutenska dijeta") i izvan njega ("dosadna, stroga, štreberska bezglutenska dijeta za celijakičare")?
 
No dobro, nije sve tako crno, jer...
 
...Mi i dalje od srca pozdravljamo dobru stranu trenda: izdavanje knjiga i kuharica od kompetentnih izvora, razvijanje recepata i tehnika kuhanja, veći izbor i dostupnost namirnica, bolje poznavanje bolesti, osvještavanje okoline, osnivanje novih udruga koje direknto pomažu oboljelima od celijakije poput nove CeliVite i još mnogo drugih prednosti.
 
Pretpostavljamo da je korisno da "se priča o bezglutenskoj prehrani", ali još uvijek nismo shvatili koji element toga ide nama u korist jer se o celijakiji ne zna puno više, tj. ona se i dalje gura u stranu kao nekakva marginalna i neprivlačna tema. A to je nepravedno obzirom da je celijakija upravo razlog tome što je bezglutenska dijeta osmišljena kao takva te već desetljećima održava zdravlje oboljelih, a bolest pod kontrolom.
 
Neke procjene govore da od ukupnog broja osoba na bezglutenskoj prehrani u svijetu, samo 20-ak posto otpada na celijakiju ili neke oblike intolerancije i alergija na gluten ili glutenske žitarice, kao i ostala zdravstvena stanja u kojima je preporučljivo izbjegavati gluten, poput bolesti štitnjače ili dijagnoze autizma ili Downovog sindroma. Niti u Hrvatskoj situacija nije puno drugačija.
Ako spomenemo da je preostali udio od oko 80 posto na toj vrsti prehrane zbog trenda ili hira, tada je jasno tko je u bezglutenskom svijetu, nažalost, trenutno jači i glasniji.
 
Danas će okolina, ali i većina ugostitelja, na našu štetu, identificirati "bezglutenca" sa bezglutenskim trendseterom, a ne celijakičarom. A ambasadori bezglutenske dijete, jedine koja je nama lijek, su postali ljudi koji su na tu prehranu prešli zbog viška kila ili zato jer su na TV-u vidjeli da su Oprah Winfrey ili Novak Đoković izbacili gluten i da su se "preporodili". Ruku na srce, većina nas nismo TV zvijezde, a niti vrhunski sportaši, a još manje imamo privatne chefove koji bi nam pripremali čarobna bezglutenska jela pa bi možda bi bilo korisno spustiti se na zemlju i svesti bezglutensku dijetu u neke realne okvire.
 
To bi značilo da bezglutenska dijeta po medicinskim principima nije nimalo laka, na nju se ne prelazi iz fore ili iz trenda, nećete se od nje osjećati bolje, lakše, poletnije – upravo suprotno, može vam nanijeti velike muke, (logistički, vremenski, organizacijski), kao i deficit nekih hranjivih tvari u organizmu, (ako ne znate što radite), a iz kućnog proračuna izbiti znatan novčani iznos.
 
I onda jednog dana, kad prođe moda bezglutenske dijete
 
Kad se trendseteri zasite, kad početna faza autosugestije prođe, koja kaže da se od ove dijete osjećaju poletnije i mršavije, oni će je odbaciti kao dosadnu igračku i primiti se slijedeće najnovije hit dijete.
S druge strane, vrlo je moguće da ćemo mi još neko vrijeme popravljati štete nastale ovim bezglutenskim trendom.
Onog trenutka, kad nama koji smo dijagnosticirani celijakičari  više ne bude neugodno reći konobaru ili bilo kome drugome, da smo na bezglutenskoj dijeti, (jer sve češće imamo osjećaj da prezirno zaključuju da smo pomodari), kad više nećemo imati osjećaj da nas skeniraju, zaključuju i propituju naše motive držanja dijete, onda sa sigurnošću znati da smo ovo čudovište od bezglutenskog trenda zauzdali i stavili pod kontrolu.
 
I zato vas molimo, budite odgovorni i dva puta razmislite da li ćete se proglasiti "gluten-free" slijedbenikom iako za to nemate nikakvih stvarnih potreba.

Tekst: Abeona
Fotografija: Internet